Rembrant.

Amsterdam, Ulica Svetog Antonija, jun 1642.

Rembrant svoje remek delo Noćna straža, slika u poslednjim danima života svoje voljene žene Saskije, koja umire dok slika još nije privedena kraju. Remek delo holanskog majstora baroka nastaje iz umetnikove potrebe da naslika najvelepniji grupni portret do tada viđen, baveći se svakim detaljom ponaosob. Kaput poručnika Van Rojtenburha, svetlosni je kontast figuri devojke u drugom donjem planu kompozicije. Iz kompletnog utiska tame koju čini 30tak stražara u nemirnom komešanju, svaki gleda u drugom pravcu, dok poručnik samo što ih nije trgao i postrojio pozivom za pokret. Odeća različitih boja, teksture, likovi i živi pokret u svim pravcima, ipak odaju savršeni sklad.

Možda najpoznatija slika holandskog baroka, slikana je tehnikom ulje na platnu, prevashodno je nosila naziv Gradska straža Distrikta II pod komandom kapetana Fransa Baninga Kuka. Poručena još 1638. kako bi se obeležila poseta francuske kraljice Marije Mediči, naručilo ju je udrženje trgovaca.

Kuriozitet ovog dela, po procenama stručnjaka je da slika uopšte nije predstavljala noć, već je slikana po danu i unutar streljane. Usled propadanja laka u godinama koje su usledile kompozicija je stalno tamnela i na početku 18. veka je preimenovana u Noćnu stražu.

Rembrant je kompoziciju naplatio tri puta skuplje nego inače, o čemu svedoče neke prepiske sa njegovim učenikom Samuelom.

Velika vremenska distanca omogućava detaljno proučavanje stila i tehnike velikog Rembranta, pa s tim u vezi postoje tvrdnje (doduše samo u naznakama) da je svoje slike u nekom momentu umetnik pekao kao bi ima davao specifičan krajnji izgled.

Rembrant zauvek ostaje vodilja izbora mojih studija istorije umernosti, mada moram priznati najpre sa kompozicijom Čas anatomije doktora Nikolasa Tulpa, ali o tom remek delu nekom drugom prilikom.

Leave a comment